Agonija koja prelazi u katastrofu

Istra 1961-Lokomotiva Zg 2.4.2016_Foto Zubonja (8)
Salonskom nogometu okrenuta NK Istra 1961 samo je gledala kako Lokomotiva gradi igru koja je mogla završiti i s više od tri gola u mreži domaćina. Već na otvaranju utakmice vidjelo se da domaći igrači ne vjeruju u igru koju od njih traži trener Andrej Panadić. Potpuno, još jednom sterilni napad uz veznu liniju koja je u kontaktima i duelima kasnila i po dva koraka, u nebranom grožđu ostavljala je obranu koja se kako je utakmica curila jednostavno raspala. Da nije bilo nekoliko obrana Vanje Iveše, skidanje “ružičastih” naočala optimizma bilo bi još bolnije.

Ono što je bilo zaista teško za gledati je lakoća gostujuće kontre i smirenost Franka Andrijaševića koji je prekomandu s zadnjeg veznog u prvog napadača Lokomotive kapitalizirao s tri lagana gola. Da mu nije dosadila realizacija na izdisaju utakmice kada je tražio Kolara moglo je biti još grublje. U Istri 1961 nije bilo igrača koji bi podigao ručnu kočnicu i zaustavio drugoligaško poniranje. Zlomislić nikad kao zadnji vezni neće biti kreator igre jer to nikad nije ni bio. Isto vrijedi i za njegovu zamjenu Tomića koji je tu podjednako izgubljen. Kada se njima pridodaju Bouhna koji je nepotrebno nespreman poslan na teren te Vuković koji na sredini terena nije stizao ništa jasno je da se ni od Đurića nije moglo dobiti više. U napadu nevjerojatno nervozni Heister grizao se zbog sebe i drugih ali to nije pomoglo. Valera je tek imao jednu i pol šansu koje su prošle kako su i došle.

Zamjena Bouhne Gržan nije donio ništa. Da Silva koji se kod trenera vodi kao joker praktično se nije ni sastao sa loptom. A on je trebao biti detonator buđenja igre. Na kraju utakmice bijesan je bio trener Andrej Panadić. Valjda je i njemu postalo jasno da trenira igrače koji u biti samo čekaju kraj sezone kako bi otišli negdje drugdje. Kada se momčad preda a to se moglo vidjeti protiv Lokomotive motivacijski razgovori postaju tek šuplja priča. Lokosi nikad lakše nisu u Puli došli do bodova. Toliko prozivani suci ovoga puta bili su nevidljivi i slobodno možemo kazati nisu nasjeli na bacanje Gržana koji je u sudačkoj naknadi pokušao uhvatiti penal za bar počasni gol. Kada se sve stavi na stol, a prije puta u Split gdje je obezglavljeni Hajduk, što se čelništva tiče, u pulskom prvoligašu trebalo bi radikalno promješati karte.

Problem je u tome što tu nema u pričuvi i na tribine gurnutih igrača koji bi morali zapaliti iskru optimizma. Mogu igrači na treningu i revijalnim utakmicama pojesti balun ali što vrijedi kada se igra na kost i milimetar prostora. Tri slabašna gostujuća boda u moru poraza samo su odraz nikakvog rada tijekom sezone pri dovođenju igrača, kao i limita onih koji to je valjda jasno bolje ne mogu. Osijek će vjerojatno odjuriti u zonu spasa. Je li netko od zeleno – žutih počeo skupljati snimke utakmica vinkovačke Cibalije? Na početku lige čelništvo kluba išlo je na džon i bez puno krizmanja posvađalo se sa svima koji nešto znače u domaćem nogometu. Ta bahatost pa ako hoćete i stavljanje na mjesto za odstrel dolazi na naplatu.

Kako su igrali:
Iveša – nešto obranio, popio tri gola i opet ispucavao lopte u aut
Gojković – na širokom prostoru nemoćan i spor
Žižić – isto kao i Gojković
Jurkić – koristan u obrani, u napadu tek jedan bočni ubačaj
Vuković – već duže vrijeme van forme za poziciju startera
Đurić – nestao s terena sa suigračima
Varela – izoliran i prepušten sam sebi u napadu, barem nešto pokušavao
Bouhna – luksuz je trpjeti nespremnog igrača na terenu
Mišić – utopio se u kolektivnu bespomoć
Zlomislić – zadnji vezni koji nema pas igru
Heister – da se nervoza izvozi on bi dobio premije Barcelone, ipak najbolji Puljanin na terenu
Da Silva – nevidljiv i izgubljen na terenu
Tomić – njemu je “podne” kada mora na zadnjeg veznog, prijašnja dobitna kombinacija Tomić-Heister nikako da zaigra skupa
Gržan – van forme i igre odavno

Trener Andrej Panadić:
Pokušao je finom igrom doći do rezultata. Na terenu je gledao razbijenu vojsku koja se ponašala kao da je u gostima. Nekada se znalo, čim Puljani prijeđu Učku domaćin ma tko bio otvara šampanjac i prije utakmice. U ovome prvenstvu loše igre nižu se na oba kraja lige. I doma i vani. Trener Andrej Panadić valjda je napokon shvatio da mirno držanje neće probiti iskru koja se traži na terenu. Ako treba promjene moraju biti vidljive već u Splitu. Samo da se promijeni i svih deset igrača na terenu tko može uskočiti u vlak koji odavno kašljuca i uglavnom vozi uzbrdo.

Piše: Josip Jozo Ćubela